BJELOUŠKA
Prosječno velika 120 cm, ali može narasti i do 200 cm. Ženke su veće od mužjaka (deblje, do 2 puta dulje). Odrasli primjerci imaju okruglastu glavu, okrugle zjenice. Boja vrlo varira (crno-siva-tamno plava, smeđa, maslinasto siva, mogu biti prisutne crne pjege, nekad svjetle pruge...), ali mnogi primjerci imaju 2 bijele/žute/narančaste pjege (nekad crne) iza glave. Mladi se mogu zamijeniti sa bebama bjelica zbog sličnog uzorka. Leđne ljuske imaju greben po sredini. U Europi živi 12 podvrsta.
Voli vlažna mjesta, ali se može naći i dalje od vode. Voli livade s jako gustom (često dubokom) travom. Aktivna danju, nekad u sumrak za vrijeme vrućeg vremena na jugu. Na Sardiniji navodno aktivne noću. Savršeno pliva, prosječno roni do 30 min.
Kada se uznemiri, sikće jako glasno i baca se, ali ne grize. Ako to ne uspije, pravi se mrtvom tako da se okrene na leđa, otvori usta, isplazi
jezik (nekad pusti malo krvi) i luči sekret "neugodna" mirisa (kao crkotina, teško se pere). To ćešće rade jedinke veće od 1 m nego manje. Kada ju se primi, često izbaci "sadržaj" crijeva.
Prehrana: žabe, krastače, vodenjaci, ribe, punoglavci, nekad mali sisavci, puževi golaći, ptići u gnijezdu, druge zmije, daždevnjaci. Bebe se hrane punoglavcima i beskralježnjacima.
Mužjaci potencijalne partnerice trljaju bradom. Nekoliko mužjaka može formirati "loptu" oko ženke (kao i kod anakonde) i hrvaju se svojim repovima. Parenje može trajati i 3 sata. Ženke se često pare samo jedanput. 2-5 tjedana kasnije ženke polažu 2-105 (prosječno 30-40) bijelih jaja koja se zalijepe zajedno i nabubre pa su krajnje veličine od 20 mm do 40 mm.
Jaja polažu u rupe i pukotine, hodnike sisavaca, ispod kamenja i trupaca, ali često i u kompostištima i hrpama gnojiva , lišća (trulog) i drugog bilja (također hrpe algi izbačene na obalu). Nekad koriste isijavanje topline iz peći u zidovima kuća. Nekad ih može biti i 3000 - 4000 (zajedno s jajima maurske vodarice, ribarice i bjelice). Inkubacija traje 6 - 10 tjedana na jugu. Kada se izlegnu, velike su 14 - 22 cm.