ZMIJE U HRVATSKOJ-otrovnice
Razloga za paniku i strah nema jer većina zmija u Hrvatskoj nije otrovno. Ipak, postoje tri otrovnice:poskok, riđovka i planinski žutorog.
PREPOZNAVANJE
Imaju karakteristične cik-cak šare na leđima, glava je jasno odvojena od vrata, kratko zdepasto tijelo i očne zjenice kao kod mačke.
Po boji, riđovka je izuzedak. Ona može biti potpuno crna ili imati niz isprekidanih poprečnih pruga.
POSKOK
OPIS:
Odrasli su prosječno od 60 do 80 cm, mužijaci su veći od ženki i mogu narasti i do 100 cm. Jedina je istočnoeurpska zmija s rošćićem na nosu. Tijelo je relativno debelo. Mužijaci su sivkasti dok su ženke smeđe, sivosmeđe i crvenosmeđe. Rijetko žuti , roskasti ili zelenkasti. Melanizam (potpuno crne jedinke) je krajnje rijedak. Na leđima je tamna (crna, smeđe-crna) linija koja tvori cik-cak šaru (ne mora biti kontinuirano spojena).
Samo je u rijetkim slučajevima šara blijeda ili kao crta. Trbuh je roza, sivkast, pjegast (tamno). Donja strana repa je crvena, narančasta, roza, zelena, žućkast...Leđne ljuske imaju greben.
STANIŠTE: Najviše voli suha osunčana područja s nešto vegetacije i kamenja (suhozidovi, hrpe kamenja, salonitne ploče, livade sa gustim niskim grmljem- polušikare...).
PREHRANA:
Prehranjuje se miševima, gušterima, ptićima, drugim zmijama. Mladi se prehranjuju i kukcima.
NE SKAČU, JER IMAJU SALO!!!!!
RIĐOVKA
OPIS:
Odrasli su obično do 65 cm, rijetko do 80 cm (čak 90 cm), ženke su veće od mužjaka. Rep je 1/5-1/6 ukupne duljine tijela. Tijelo je deblje, ima spljoštenu "njušku" (ravnu, nije uzdignuta, ali ponekad može biti blago uzdignuta). Većina riđovki ima jasnu cik-cak liniju na leđima. Ta je obično bez blijeđe centralne linije (kao kod nekih drugih sličnih ljutica). U rijetkim slučajevima cik-cak linija je ravnih rubova, isprekidana, blijeda ili čak je nema. Temeljna boja tijela varira: mužjaci su vrlo kontrastno obojani (naročito u proljeće), u pravilu bijelkasti ili blijedo sivi s intenzivnim crnim uzorcima. Ženke su smeđkaste ili crvenkaste s tamnim uzorcima. Postoje i druge kombinacije boja (sivo-smeđa...) i mogući su potpuno crni (melanistički) oblici (u polarnim područjima 50% populacije može biti melanističko). "Malci" su često crvenkasti. Trbuh je siv, sivo-sme? crn, nekad s bijelim pjegama. Vrh repa je žut, narančast ili crven odozdo.
STANIŠTE:
Susreće se na vrlo raznolikim tipovima staništa, naročito na sjeveru rasprostranjenosti. Tu se nalazi na barama, ravnicama, otvorenim šumama, rubovima polja, živicama, močvarnim livadama, čak i slanim močvarama. Na jugu se češće susreće na planinskim područjima, nizinama...
PONAŠANJE:
Većinom aktivna danju, naročito na sjeveru. Spljošti tijelo kad se sunča. Melanistički oblici bolje upijaju toplinu. Mogu putovati 0.5-2 km od mjesta na kojem hiberniraju i pare se do lovišta i mužjaci mogu preći i 200 m po danu u sezoni parenja.
PREHRANA:
Mali sisavci, ptice, gušteri i žabe također, bebe se hrane bebama glodavaca, malim gušterima i žabama. Kada jedna riđovka ubije plijen, druga može doći i probati ga oteti i onda se bore kao mužjaci u sezoni parenja.
RAZMNOŽAVANJE:
Mužjaci se bude ranije iz hibernacije i odlaze na lokacije za razmnožavanje ranije. Za vrijeme udvaranja pokušavaju otjerati suparnike glasnim siktanjem i nasrtajima, nakon čega oba suparnika mogu dignuti prednji dio tijela i uvijaju se jedan oko drugoga, pokušavajući pritisnuti protivnikovu glavu uz tlo. Obično pobijedi veći mužjak.Mužjak i ženka pritisnu svoja tijela zajedno (predigra) prije parenja s uzdignutim repovima, proces koji može trajati 2 sata. Mužjak često ostane s jednom ženkom kroz nekoliko dana i s njom se pari nekoliko puta, ali ipak se znade pojaviti "mnogoočinstvo". Rodi 3-18 malih koji sazriju za 3-4 godine. Može doseći starost od 10 godina.
OTROV:
Snažno djeluje, ali ugrizi nisu toliko opasni kao kod talijanske ljutice i poskoka. Očnjaci odrasle riđovke su dugi oko 4 mm.Kod ljudi ugriz izaziva bol, oticanje, razaranje okolnog tkiva, u kasnijim fazama može se javiti mučnina i povraćanje. Ljudske smrti su jako rijetke.Bosanska riđovka ima jaći otrov od obične riđovke.
PLANINSKI ŽUTOROG
OPIS:
Odrasli su obično ispod 50 cm, vrlo rijetko iznad 60, ženke su veće nego mužjaci. Najmanja europska ljutica: mala, debela zmija uske glave, često ima mrki izgled. Najčešće se zamijeni s talijanskom ljuticom i riđovkom. Od talijanske ljutice se razlikuje u tome da nema "njušku" uperenu prema gore i ljuske na glavi su uvijek velike i ima mali broj redova leđnih ljusaka. Od riđovke se razlikuje u tome što je manja, ima užu glavu sa zašiljenom "njuškom" i nekoliko razlika u ljuskama na glavi. Leđne ljuske u presjeku izgledaju poput vala, imaju izraženiji greben i često su kratke pa se vidi tamna koža od ispod. Te odrednice daju grubu "teksturu" žutokrugu. Uzorak često nije raznolik: obično je sivkast, blijedo smeđ ili žućkast s tamnom cik-cak šarom na leđima koja je obično obrubljena crno i može ponekad biti razlomljena u pjege. Bokovi su obično tamni. Trbuh može biti crnkast, bjelkast ili tamno sivi, čak roskast, sa ili bez pjega. Donja strana repa je ponekad tamna ili sa žutim uzorkom. Kod ove podvrste su mogući melanistički oblici (skroz crni).
PONAŠANJE:
Planinski žutokrug je pomalo živčana zmija, hoće gristi ako ga se uznemirava. U neuznemirenim staništima može biti relativno česta.
PREHRANA:
Leže 2-5 malih. Bebe su 12-15 cm duge.
OTROV:
Slabiji od svih ostalih europskih ljutica.
To, zajedno s blagim i mirnim temperamentom, čini žutokruga najmanje opasnom europskom ljuticom, ali zbog moguće zamjene s opasnijim riđovkama ipak treba postupati prema njima s poštovanjem. Kod ljudi izaziva lokalnu bol i oticanje. U osjetljivih osoba može se javiti mučnina i povraćanje, ali oporavak je obično brz. Nisu zabilježeni smrtni slučajevi.